Postav

1. U potrazi za autentičnošću

Etnografski muzejiIMG_3947

Tijekom 19. i ranog 20. stoljeća diljem Europe osnivaju se etnografski muzeji. Oni osnovani u zemljama koje se imale kolonije u Africi, Aziji i drugdje, često su sakupljali i izlagali predmete onih drugih, egzotičnih i „primitivnih“ naroda. Danas ti muzeji uglavnom nastoje prevladati nekadašnji superiorni pogled na vaneuropske kulture uključujući njihove nositelje (koji su danas često i stanovnici Europe) u kulturni dijalog i interpretaciju. Drugi su etnografski muzeji bili zaokupljeni tradicijskom kulturom vlastitog naroda ili etničke skupine pa su sakupljali predmete isključivo iz lokalnog kruga. Ponekad je to vodilo u samozadovoljno isticanje vrijednosti lokalne kulture. U suvremenom kontekstu, ti muzeji, kao i oni s vaneuropskim zbirkama, nerijetko problemski propituju vlastitu kulturu, uspoređuju je s ostalim kulturama i različitim vremenskim periodima.

Etnografsko viđenje Istre: prve zbirke

Prve zbirke predmeta za svakodnevnu upotrebu iz Istre, koji u muzeju zadobivaju značenje etnografskih predmeta, sakupili su austrijski etnografi (opisivači) i etnolozi (znanstvenici). Njihov pristup Istri idejno je bio kombinacija fascinacije njima egzotičnim Ćićima (u kojima su vidjeli narod „neiskvaren“ civilizacijom, na onom stupnju razvoja na kojem su Austrijanci bili nekad u prošlosti) i isticanja istarske multikulturalnosti (koju su uspoređivali s onom u cijeloj Austro-Ugarskoj Monarhiji). IMG_3941 Za Etnografski muzej u Beču, ipak su najradije sakupljali šarenu keramiku (nastalu izvan Istre, ali u njoj upotrebljavanu) i tradicijsku odjeću, oblikujući tako teme koje će unutar etnografskih muzeja biti nezaobilazne u narednim desetljećima. Svojim etnografskim tekstovima i putopisima, ali također i crtežima, pa i fotografijama, pridonijeli su oblikovanju stereotipa o istarskoj kulturi i njezinim nositeljima, koji su uvelike nadživjeli samu Austro-Ugarsku Monarhiju.

Različitost pogleda

 Već sam odlazak na teren u cilju sakupljanja predmeta i podataka o njihovoj upotrebi, simboličkom značenju, načinu izrade i vrijednosti, a napose daljnja interpretacija pomoću izlaganja i opisivanja, odražava subjektivni karakter istraživača etnologa/etnografa. Oni su pak odrazi svog vremena, tekućih ideologija i načina gledanja. Stoga se zbirke etnografskih predmeta iz Istre razlikuju s obzirom na vrijeme u kojem su nastale. One austrijske svjedoče, kako o interesu za lijepo (po ondašnjim estetskim kriterijima),  tako i o interesu za egzotično i multikulturno. Za razliku od toga, poslijeratna politika sakupljanja i izlaganja nastojala je Istru prikazati kao zemlju slavenskih (odnosno hrvatskih) seljaka bez gradskih utjecaja koji su imali neželjeni prizvuk talijanske, odnosno, buržoaske kulture. Bezvremenska prošlost bila je (ponovo) ilustrirana inventarom oko ognjišta i tradicijskom odjećom, no često na ujednačen način, nastojeći tako pokazati sveprisutnost i ujednačenost slavenske ruralne kulture.

2. Muzealizacija kaštela

IMG_3940Pazinska tvrđava – Kaštel – jedna je od najbolje očuvanih kaštela u Istri. Prvi puta se spominje 983. godine u povelji cara Otona II kao Castrum Pisinum. S vremenom su se izmjenjivali razni vlasnici Kaštela, primjerice Habsburgovci (od 1374.), a talijanska obitelj Montecuccoli (18. st. – II svjetski rat) bila je posljednji vlasnik. U dugoj povijesti Kaštel je pored važne obrambene uloge imao i funkciju sjedišta vlasti, dakle, javnu i stambenu namjenu. Služio je kao zatvor, a u ratnim vremenima i kao zbjeg.

Društvo za povijest i kulturna pitanja Istre u Pazinu je 1952. godine počinje s akcijom prikupljanja muzejske građe za budući muzej, te pokreće akciju za adaptaciju Kaštela u muzejske svrhe. Dr. Vjekoslav Zidarić, ravnatelj Poljoprivredne škole Pazin, predsjednik Savjeta muzeja je sa svojim učenicima sudjelovao u raščišćavanju Kaštela. Vodio je kustose po selima te pomagao u otkupu predmeta za muzej. Nakon uvođenja električne energije, popravka krova, prozora i čišćenja pojedinih prostorija, u svibnju 1955. počinje djelovati Narodni muzej Pazin. Prvi voditelj muzeja bio je prof. Ante Čatlak, arheolog po struci. Etnografska zbirka koju su činili predmeti vezani uz pripremu hrane izloženi su u prostoru kuhinje u Kaštelu 29. studenog 1957. godine. Ta je zbirka/izložba bila jezgra budućeg Etnografskog muzeja Istre u Pazinu. Tradicijski instrumenti i tradicijska odjeća kao dio stalnog etnografskog postava otvoreni su 29. studenog 1961. godine. Glavna idejna rješenja i prikupljanje predmeta izvršili su djelatnici muzeja Ljubomir Petrović i Marija Križmanić.

Narodni muzej Pazin preimenovan je u Etnografski muzej Istre 12. svibnja 1962. godine kao samostalnu ustanovu, a određena mu je uloga centralnog etnografskog muzeja za cijelu Istru, te mu je potvrđeno pravo upravljanja Kaštelom, inventarom i muzejskom građom. U vrijeme registracije u specijaliziranu ustanovu EMI je u svom fundusu imao oko 800 predmeta, čuvaonicu i foto laboratorij u kojem su fotografirani  muzejski predmeti.

3. Od terena do zbirke

 Zašto terenska istraživanja u etnologiji i muzeologiji?

Specifičnost etnologije kao znanosti počiva i na metodama koje se koriste prilikom istraživanja. Etnologija se, prije svega, zanima za ono što nije napisano, ne toliko zato što narodi koje ona proučava ne umiju pisati, koliko zato što je ono čime se zanima drukčije od svega što ljudi obično misle zabilježiti (Levi-Strauss 1977: 36-37).IMG_3960 Da bi došli do takvih podataka, etnolozi se prvenstveno služe karakterističnim metodama istraživanja. Metode istraživanja mogu se dijeliti na kvalitativne (terenska istraživanja: intervju i promatranje sa sudjelovanjem…) i kvantitativne (anketne upitnice, statističke analize prikupljenih podatka…). Etnolozi na terenu sakupljaju i buduću muzejsku građu koja može biti trodimenzionalna, papirnata, ali i nematerijalna, poput glazbe, plesa, gastronomije, pričanja priča, prenošenja određenih vještina…Terensko je istraživanje oblik muzejske djelatnosti sa svrhom prikupljanja, evidentiranja i zaštite pokretne ili nepokretne etnografske građe te istraživanja nematerijalne kulture. Na taj način, između ostalog, obogaćujemo postojeće zbirke ili sakupljamo predmete za nove zbirke u skladu s trendovima i potrebama struke.

Na koje se načine prikupljaju predmeti?

Ranije se muzejska građa najčešće prikupljala odlaskom na teren i otkupom predmeta u nestajanju, dok se danas do nje češće dolazi putem donacija ili otkupa od samog vlasnika, odnosno antikvara. Nakon što predmeti dospiju u muzej, slijedi stručna obrada:

  • identifikacija, determinacija,  klasifikacija i kategorizacija,
  • analiza i opis,
  • vrednovanje i interpretacija,
  • stručno istraživanje,
  • dokumentiranje.

Muzejska se građa do kasnih devedesetih obrađivala putem papirnatih inventarnih kartica s kojih su kasnije podaci prebačeni u informatički muzejski sustav. Danas se sve više radi na digitalizaciji i široj dostupnosti građe u vidu on-line aplikacija.IMG_3939

Politika prikupljanja građe i politizacija etnologije

1957. je pri Narodnom muzeju Istre osnovana etnografska zbirka čiji su predmeti  postali temelj za osnivanje Etnografskog muzeja Istre 1962. godine. No, već 1946. godine, prilikom dolaska članova Komisije za razgraničenje Istre, započinju prve etnomuzeološke aktivnosti. U prilog dokazivanju slavenstva, diljem Istre ispisuju se parole podrške Titu i Jugoslaviji, pleše se kolo u tradicijskoj odjeći te se, između ostalog, organizira izložba pod nazivom Svjedočanstva o slavenstvu Istre koja je sadržavala i etnografski materijal. Već su ti prvi koraci usmjerili muzejsku politiku sakupljanja ka vrednovanju tradicijske i svakodnevne kulture. U službenim dokumentima navodi se kako je osnovni razlog za pokretanje etnografske zbirke, a kasnije i muzeja, dokazivanje “hrvatstva/slavenstva” Istre. Unatoč politizaciji etnologije, svjesnost o raznolikosti istarske kulture vidljiva je iz dokumenata o otkupu građe druge provenijencije. Tadašnja nacionalna, a tako i istarska etnografija, prvenstveno se bavila seljačkom kulturom. Suvremena etnografska stremljenja šire predmet znanstvenog istraživanja i na druge kulturne realnosti. Nove društveno-političke okolnosti i vodstvo muzeja tijekom 90-ih godina dovode do istraživanja i formiranja zbirki u skladu s tadašnjom afirmacijom politike multikulturalnosti. Tome pridonosi i obrat unutar etnologije/kulturne antropologije koji dovodi do koncepta autorefleksije i subjektivnosti. Ti su koncepti okosnice daljnjih istraživanja i kritičnijeg sagledavanja tradicijske kulture u suvremenom svijetu.

IMG_3951Formiranje zbirki

Zbirke koje su  predstavljale prvotni muzejski fundus bile su podijeljene prema materijalu predmeta: Tekstil, , Drvodjelstvo i obrada metala, Lončarstvo. Unatoč zbirkama kojima je nedostajao kontekst, etnolozi od samih početaka pokazuju senzibilnost ka raznovrsnosti etnološke građe. O tome svjedoče novokoncipirane zbirke i planovi terenskih istraživanja usmjereni na fenomene koji danas spadaju u domenu nematerijalne kulture.

Suvremena koncepcija zbirki:

Arhitektura i oprema kuće; Gospodarstvo; Proizvodnja tekstila, odjeće i obuće, odijevanje i osobni predmeti; Društvena i duhovna kultura; Migracije; Suveniri, suvremena interpretacija tradicijske kulture; Fotografije; Razglednice, čestitke i pisma; Grafike; Ostavštine

4. Suvremeni izazovi 

Uloga muzeja

Uloga muzeja u društvu je da kroz svoje sadržaje potiče posjetitelje na razmišljanje, budi interes i omogući stjecanje  novih znanja te pruži drukčije poglede i saznanja o lokalnim i drugim kulturama. Pritom, susret posjetitelja s muzejskim predmetima i temama često djeluje kao emotivni okidač za promišljanje o osobnim životnim iskustvima.

Edukacija/dijalog/konmunikacija

Osim što je institucija memorije i identiteta, etnografski muzej nudi i edukacijske programe.  Njihov je cilj stvaranje interkulturalnog i međugeneracijskog dijaloga  te komunikacije sa zajednicom.

Muzej i društvo – muzeološki i društveni ciljevi

Glavni ciljevi muzeja jesu razvoj muzeološkog i društvenog aspekta. Realizacijom novog stalnog postava osuvremenit ćemo postojeće prikaze lokalnih kulturnih i društvenih praksi Istre. Strukturalna promjena stalnog postava učinit će muzej novim prostorom prilagođenim za širok spektar novih sadržaja. Najveći izazovi u radu muzeja odnose se na aktivnu suradnju s lokalnim zajednicama. Krajnji cilj je da se muzej prepozna kao prostor za promicanje relevantnih i aktualnih ideja, mjesta i praksi svakodnevnog života ljudi vezanih za Istru.

Digitalni izazovi

Izazov muzeja je učiniti dio muzejske građe što dostupnijom široj javnosti na način da se iz čuvaonica, ladica i s drugih medija pohrani i u digitalnim oblicima.

Kultura u transformaciji – nove teme i pristupi

Nove tehnologije, multimedijalni sadržaji i informacije koje dopiru do nas u najrazličitijim oblicima, u velikoj mjeri formiraju način na koji danas promatramo svijet oko sebe. Utjecaji globalne kulture na onu lokalnu, njene posebnosti, ali i transformacije, teme su koje, kao dio muzejske prakse, želimo i u budućnosti prikazivati putem izložbenih i svih drugih djelatnosti.

Muzejska edukacija i manifestacije

IMG_3956Najčešći oblik komunikacije s posjetiteljima u EMI/MEI –u unazad četrdesetak godina bile su izložbe, i to izložbe stalnog postava te brojne tematske izložbe. Ne umanjujući značaj i vrijednost ovoga vida učenja u muzejima, posljednjih desetak godina muzej se sve više okreće prema vani kako bi svojim djelatnostima privukao što širi krug ljudi, a na taj način stječe svoju novu publiku. Intenzivnija je suradnja s odgojno – obrazovnim institucijama te drugim ustanovama i nevladinim organizacijama. Posjetitelji više nisu samo pasivni promatrači u razgledavanju muzeja, već se aktivno uključuju u edukativne programe koji su tematski vezani uz aktualne izložbe ili prate posebna događanja (Međunarodni dan muzeja, Noć muzeja, obilježavanje godišnjih običaja…). Muzejsko -edukativni programi, osim u samome muzeju, provode se i u školama, knjižnicama, domovima za starije osobe te po potrebi i drugdje. Ovime muzej izlazi iz svojih okvira te na taj način djeluje u zajednici. 

ETNOFILm: Festival etnografskog filma u organizaciji EMI/MEI-a, održava se u Rovinju od 2009. godine. Međunarodnog je natjecateljskog karaktera sa širokim spektrom tema; od  etnografije, svakodnevnice, socijalno angažiranih tema pa sve do općenitog kritičkog propitivanja globalnih i lokalnih kulturnih fenomena. Festival prate i radionice snimanja i montaže filmova.

Europska Noć muzeja: manifestacija je koja se sredinom svibnja održava diljem Europe,  a EMI/MEI u njoj kontinuirano sudjeluje od 2006.godine. Prvenstveni cilj je atraktivnim i zanimljivim  sadržajima (radionice, igraonice, predavanja, koncerti) u muzej privući mlađu populaciju i obitelji s djecom.

CENKIIMG_3958

Centar za nematerijalnu kulturu Istre Etnografskog muzeja Istre (CENKI) osnovan je 2011. u Pićnu. Svojim djelatnostima posvećuje se istraživanju, dokumentiranju, njegovanju i populariziranju nematerijalne kulture Istre. Centar uspostavlja novu komunikaciju s pripadnicima lokalnih zajednica koje smatra aktivnim suradnicima u određivanju modela na temelju kojih se promišljaju njihovi kulturni identiteti. Njima se, i uz njih, otvara prostor kreaciji i edukaciji. CENKI se podjednako okreće ruralnom i urbanom ambijentu u kojima bilježi i propituje životna znanja i prakse nematerijalne kulture Istre.

 

Advertisements

One thought on “Postav

  1. Pingback: IZLOŽBA JE SLOŽENA! | MEMOBOX

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s